Ostati u Austriji ili vratiti se na Balkan?

Nakon nekoliko godina u Austriji, jedno pitanje se prije ili kasnije pojavi kod mnogih ljudi:

„Ostati u Austriji ili vratiti se na Balkan?“

Nekome se to pitanje pojavi nakon pet godina.

Nekome nakon dvadeset.

A nekome tek kada djeca odrastu, kada dođe penzija ili kada shvati da je veći dio života proveo između dvije zemlje.

Problem je što na ovo pitanje ne postoji jedan odgovor.

Jer povratak nije samo pitanje novca.

A ni ostanak nije samo pitanje plate.

1. Kada počneš razmišljati o povratku?

Najčešće ne postoji jedan veliki trenutak.

Nekad je to samo osjećaj.

Počneš razmišljati:

„Koliko još godina želim ovako?“

Radiš, plaćaš račune, ideš na godišnji, posjetiš porodicu na Balkanu i vratiš se.

I onda shvatiš da je prošlo još pet godina.

Možda si u međuvremenu kupio stan.

Možda su djeca krenula u školu.

Možda si napravio prijatelje.

Možda više ni sam ne znaš gdje ti je zapravo dom.

2. Novac je važan, ali nije jedina stvar

Jedan od prvih argumenata kada se govori o povratku jeste novac.

U Austriji možda imaš veću platu.

Na Balkanu možda možeš imati vlastitu kuću, zemljište ili porodičnu imovinu.

Ali sama plata ne govori cijelu priču.

Treba gledati:

• stanovanje

• hranu

• prijevoz

• zdravstvene troškove

• školovanje djece

• automobil

• poreze i doprinose

• mogućnost štednje

• sigurnost prihoda

Zato pitanje nije samo:

„Gdje mogu više zaraditi?“

Nego:

„Kako izgleda moj stvarni život nakon svih troškova?“

3. Djeca često promijene cijelu računicu

Za nekoga ko živi sam, odluka može izgledati potpuno drugačije.

Ali kada imaš djecu, više ne odlučuješ samo za sebe.

Gdje će djeca ići u školu?

Na kojem jeziku?

Gdje imaju prijatelje?

Gdje se osjećaju kao kod kuće?

Ako su rođena u Austriji, možda im je upravo Austrija dom.

A roditelj može osjećati da je njegov dom još uvijek negdje na Balkanu.

I tada se pojavljuje jedna vrlo teška situacija:

Roditelji imaju jednu predstavu o domu, a djeca drugu.

4. „Tamo je naše“ zvuči jednostavno dok ne počneš računati

Mnogi ljudi imaju nešto svoje na Balkanu.

Kuću.

Stan.

Zemlju.

Porodičnu kuću.

Možda čak i imanje koje godinama stoji prazno.

I onda pomisle:

„Šta ćemo mi ovdje kada tamo imamo svoje?“

Ali vlastita kuća ne znači automatski i riješen život.

Treba razmisliti:

Da li je kuća useljiva?

Koliko bi koštala adaptacija?

Ima li posla u mjestu?

Kakvi su prihodi?

Koliko često bi trebalo putovati?

Kako bi izgledala svakodnevica?

Jedno je otići na godišnji odmor u svoj rodni kraj.

Drugo je tamo živjeti 365 dana godišnje.

5. Austrija također nije ista nakon dvadeset godina

Ljudi koji dugo žive u Austriji često kažu:

„Nije ovo više ona Austrija u koju sam ja došao.“

I to je prirodna stvar.

Gradovi se mijenjaju.

Cijene se mijenjaju.

Posao se mijenja.

Ljudi se mijenjaju.

A mijenjaš se i ti.

Ono što ti je sa 25 godina bilo najvažnije možda ti sa 50 više nije toliko važno.

Nekada ti je bila najvažnija plata.

Kasnije možda postanu važniji zdravlje, porodica, mir, vrijeme i osjećaj pripadnosti.

6. A ni Balkan nije isti kao kada si otišao

Isto važi i za drugu stranu.

Često se ljudi vraćaju u mjesto koje pamte iz mladosti.

Ali vrijeme je prošlo.

Ljudi su otišli.

Neke prodavnice više ne postoje.

Neki prijatelji žive u drugim državama.

Ulice su iste, ali život više nije isti.

Zato se može dogoditi nešto zanimljivo:

Vratiš se na mjesto koje ti je cijeli život bilo „dom“, a onda shvatiš da se i dom promijenio.

7. Najveća zamka je porediti godišnji odmor sa svakodnevnim životom

Na Balkanu si možda nekoliko sedmica godišnje.

Tada imaš vremena.

Sjediš s porodicom.

Ideš na kafu.

Roštilj.

More ili planina.

Društvo.

Nemaš osjećaj da nešto moraš.

I sve izgleda drugačije.

Ali nakon povratka u Austriju opet dolazi svakodnevica.

Posao.

Računi.

Obaveze.

I onda se lako počne idealizirati druga strana.

Zato je prije velike odluke korisno pokušati zamisliti:

Kako bi izgledao običan utorak u januaru?

Ne godišnji.

Ne Bajram.

Ne ljeto.

Ne dvije sedmice u avgustu.

Običan utorak.

Tu se često krije realnija slika.

8. Šta zapravo dobijaš, a šta gubiš?

Kod svake velike odluke nešto dobiješ, a nešto izgubiš.

Ostankom u Austriji možda dobijaš određeni nivo finansijske i profesionalne stabilnosti, ali možeš imati osjećaj udaljenosti od porodice i mjesta iz kojeg dolaziš.

Povratkom možeš dobiti više vremena s porodicom, poznato okruženje i osjećaj pripadnosti, ali možda moraš prihvatiti drugačije prihode, posao i svakodnevne uslove.

Nema života bez kompromisa.

Zato nije korisno pitati:

„Šta je bolje?“

Bolje pitanje je:

„Šta je meni trenutno važnije?“

9. Pitanje koje vrijedi postaviti sebi

Ako ozbiljno razmišljaš o povratku, probaj sebi odgovoriti na nekoliko pitanja:

Gdje želim živjeti za deset godina?

Gdje želim da mi djeca odrastaju?

Od čega ću živjeti?

Gdje ću imati zdravstveno osiguranje i potrebnu podršku?

Da li imam riješeno stanovanje?

Da li bih se vratio zato što stvarno želim ili zato što sam trenutno umoran od života u Austriji?

Ovo posljednje pitanje je posebno važno.

Jer odluka donesena nakon jednog lošeg perioda može izgledati potpuno drugačije nekoliko mjeseci kasnije.

10. Ne moraš birati odmah

Ponekad ljudi misle da moraju donijeti konačnu odluku.

Ostajem zauvijek.

ili

Vraćam se zauvijek.

Ali život rijetko izgleda tako jednostavno.

Možeš napraviti plan.

Možeš provjeriti kako bi izgledao život na Balkanu.

Možeš provesti duži period tamo ako ti okolnosti to dozvoljavaju.

Možeš razgovarati s porodicom.

Možeš izračunati prihode i troškove.

I tek onda odlučiti.

Velike odluke ne moraju uvijek biti brze odluke.

11. Pazi na jednu stvar: ne vraćaj se samo zato što ti nedostaje dom

Nostalgija je čudna stvar.

Nedostaje ti mjesto.

Miris.

Hrana.

Ljudi.

Jezik.

Kafa s nekim koga znaš cijeli život.

I onda pomisliš:

„Samo da se vratim.“

Ali nostalgija govori o emociji.

Povratak govori o svakodnevnom životu.

Oboje treba uzeti ozbiljno, ali nije isto.

12. A ne treba ni ostati samo zato što si već toliko godina ovdje

S druge strane, postoji i druga zamka.

„Već sam ovdje 15 ili 20 godina. Sad nema smisla vraćati se.“

Ali broj godina sam po sebi ne mora biti razlog da nastaviš istim putem.

Ako se tvoj život promijenio, normalno je da ponovo razmotriš šta želiš.

Odluka ne mora biti opravdanje za prošlost.

Treba odgovarati životu koji želiš dalje.

Možda pitanje nije gdje je bolje

Možda pravo pitanje nije:

Austrija ili Balkan?

Možda je:

„Gdje mogu napraviti život koji meni i mojoj porodici ima smisla?“

Nekome će odgovor biti Austrija.

Nekome Bosna, Srbija, Hrvatska ili neka druga zemlja.

Neko će živjeti između dvije zemlje.

Neko će se vratiti pa ponovo otići.

A neko će cijeli život ostati u Austriji i biti potpuno zadovoljan tom odlukom.

Ne postoji univerzalna formula.

Prije nego što odlučiš, napravi jedan jednostavan račun

Uzmi papir i napiši dvije kolone.

AUSTRIJA

Šta dobijam?

Šta mi smeta?

Šta mi nedostaje?

Šta želim promijeniti?

BALKAN

Šta bih dobio?

Šta bih izgubio?

Od čega bih živio?

Šta bi bilo drugačije nego što zamišljam?

Nemoj pisati ono što zvuči lijepo.

Napiši ono što je realno.

Jer povratak nije bijeg iz Austrije.

A ostanak nije poraz.

To su samo dvije različite životne odluke.

Zaključak

Možda ćemo jednog dana svi morati odgovoriti na isto pitanje:

„Gdje je moje mjesto?“

Neko će ga pronaći tamo gdje je rođen.

Neko tamo gdje je proveo najveći dio života.

A neko možda nikada neće imati samo jedno mjesto koje zove domom.

Jer kada dovoljno dugo živiš između dvije zemlje, i jedna i druga postanu dio tebe.

I možda je upravo zato odluka o povratku toliko teška.

Ne biraš samo između dvije države.

Biraš između dva načina života.